понедељак, 30. новембар 2009.

Snaga


Kada se popnete od Marakane uzbrdo i prodjede pored par ambasada, sa leve strane se nalazi klinicki kompleks i mala crkvica, veoma mirno i tiho mesto. Poslednja zgrada u redu je "Specijalna bolnica za cerebralnu paralizu i razvojnu neurologiju", zgrada u kojoj mozete da osetite najvecu ljubav i najjacu veru.....

Kada prvi put udjete tesko vam je i pocinje da vam bude zao sve te dece koja pokusavaju da stanu na svoje noge i majki koje vezbaju sa njima....ali kako vreme odmice sazaljenje biva zamenjeno osecajem divljenja i postovanja.

Mali decak koji ima 4 godine i pati od ukocenosti misica, ne moze da hoda i moze da govori i njegova vrsnjakinja, devojcica koja hoda, a nije jos progovorila nalaze se sa majkama u istoj sobi i biju zajednicku bitku, svakoga dana, svakog trenutka......oni su vec treci put cimeri i srodili su se, postali su porodica, brinu jedni o drugima i raduju se svakom uspehu, da dobro ste culi raduju se svakom uspehu. Svaki pomak, korak, pokret rukom, naucena rec i oni slave....nema ocajavanja. Svakoga dana 3 puta vezbe, i poseta logopedu i tako svake godine po dva meseca. Mislite li da su majke koje se nalaze ovde sa svojom decom posustale, da su izgubile snagu i veru....ne dragi moji, one su jos jace i hrabrije svakoga dana, a njihova ljubav raste i imaju je dovoljno pa je dele sa svima koji se tu nalaze....

Tu se nalazi i starija gospodja koja je pre nekoliko godina uzela malog decaka na staranje, a kasnije se ispostavilo da boluje od cerebralne paralize, sada se bez obzira sto ga nije rodila, niti dele isti genetski materijal, bori zajedno sa njim i daje mu svu svoju energiju i ljubav...a on je jedno neverovatno pametno dete i obozava NOKIA mobilne telefone :)

Izlazeci iz ove zgrade doziveo sam bujicu najrazlicitijih osecanja...ne mozete ostati ravnodusni., zao vam je, ali ste i srecni kad vidite da ljubav rusi sve prepreke, sva ogranicenja i budi veru...

Zahvalan sam na svemu sto imam u zivotu!




субота, 14. новембар 2009.

Prijatelji


Misli ti lutaju, energija je na nuli i taman pomislis da si sam i napusten...shvatis da nisi. Ko su vam pravi prijatelji? Koliko ih ima? Razmisljajuci na ovu temu shvatio sam da su pravi prijatelji uvek tu kada je najteze i nebitno je koliko ih dugo ne vidis, kad se to ponovo desi, kao da se nikada niste ni rastajali.....Pravi prijatelji se raduju uspehu onog drugog, bez trunke zavisti i tuguju zajedno, jer osecaju istu bol...oni su tu da ti udare samar kad je to potrebno, da ti saspu istinu u lice, ma koliko bila bolna. Prijatelj nikada ne moze da te prevari, da ti podmesti, da ti pomisli lose....jednostavno je tako

U formuli srece prijatelji igraju bitnu ulogu i uticu na krajnji rezultat...oni su druga porodica, duhovna braca i sestre, cesto nas puno bolje poznaju i razumeju i od najblizih ukucana. Svi vi koji citate ovaj blog, verovatno sve ovo vec znate, ali ovo je refresh i zahvalnost svim mojim prijateljima sto postoje...

недеља, 8. новембар 2009.

Ljubav...

Bol, smeh, sreca.....opsednutost, zavisnost, medjuzavisnost. U jednom trenutku je sve savrseno u drugom se rusi. Sta je ljubav? Da li je moguce definisati? Ponovo se ja bavim definicijama.....ova potraga za srecom je bas teska, naporna.....mozda je i bol sreca, i to je znak da zivimo....Covey kaze da je Ljubav glagol i da su svakodnevni postupci i posvecenost ljubav....Osho pak tvrdi da je ljubav mora da bude bezuslovna i da jednostavno niodkoga ne mozemo nista da ocekujemo nego samo da dajemo i da ljubomore ne sme biti, niti osude......Da li je to moguce?

Ponovo hiljade pitanja i svako ima neku svoju viziju, ideju....Koeljo traga za savrsenom polovinom, koji svi imamo negde. Neko ima samo jednu savrsenu polovinu, a neko ih ima vise....Da li smo pronasli tu polovinu i da li verujete da je mozete pronaci? Trenutni sistem vrednosti i obrazci ponasanja, pravu i istinsku ljubav stavljaju na iskusenje, testiraju je, pa ko je nasao svoju polovinu sjajno, ko nije neka veruje u ljubav i znace kada je bude sreo....

Mozda klinci mogu da nam pomognu :)